Up on a HIll

01.08.2018.

"Svitlo nek' joj ljubi lice lipo ka' u cesarice kad je ja ne mogu jubiti..."

25.05.2018.

But I'd trade all of my tomorrows for one single yesterday...

22.01.2018.

22.01.1989 - 07.02.2016.

Danas ću puhnuti svijeću i pojesti Bracu i Seku. Za tebe. Za još jednu godinu bez tebe. I vječno nedostajanje.

09.01.2018.

Bez paragrafa i pitanja.

Pitaju li te kako si?, upita me. Zašutim. Nit' pitaju, nit' čuju, dragi moj. A ja bježati nit' umijem, nit' znam kuda bih i da umijem. Osim u sebe. Jer, tamo je najsigurnije. Najskrivenije. Najtiše. I najviše boli. Najteže je priznati i liječiti. Bol, tugu. Usamljenost. Nedostajanje. I sebe. Ali, dobro sam. Izborit ću se ja sa svime. Kao i svaki put do sada. Neka i ne pitaju.

19.10.2017.

Schopenhauer.

"Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima." Volim ja njega, ali se danas ne mogu složiti sa njim. Niti zabaviti svojim mislima. Ni suze nisu više društvo kao nekada; sve rjeđe poteknu, a bujica u meni teško se ukrotiti može. Nedostaje. Ti. Mi. Ja. Prošla vremena. Sadašnja. I ona buduća, koja nikada stići neće. Sreća. Ona, drugačija sreća. Bivanje. Maštanje. Planinarenje. Putovanje. Lutanje. Sanjarenje. Skrivanje u knjigama. Bijeg u slovima. Sve. Jednostavno, nedostaje. Danas, a i u međuvremenu. Ali, znam. Sve će se jednom posložiti baš onako kako treba. <3

02.10.2017.

Čokolada.

U opštenju sa ljudima ne zaboravljaj ono što si doznao u samoći. A u samoći razmišljaj o onome što si doznao opštenjem sa ljudima. I tako u krug.

26.09.2017.

Vrijeme.

"Vrijeme je najveća udaljenost između dva mjesta." I nas. Ali, znam, brzo će doći vrijeme da se opet sretnemo. I smijemo. Volimo. Maštamo. Živimo. Do tada, ovo je na repeat. Podsjeća na Tebe. I ublažava nedostajanje. I danas. I zauvijek. https://www.youtube.com/watch?v=7maJOI3QMu0

11.04.2017.

eto, tek tako.

Kažu, radi ono što voliš, što te oslobađa, a ispunjava. Kao da i sama to ne znam. Ali, otkud mi slobodno vrijeme ili, uredu, toliko slobodnog vremena? Toliko, kažem, misleći na sve ono čime bih rado da se bavim, kada bih samo imala malo više od pola sata slobodnog vremena. A, kada ih već imam, onda ne znam šta bih prije; čitala, pisala, hodala, istraživala ili, jednostavno, vegetirala. I tako moje slobodno vrijeme proleti, a da nisam niti trepnula. Voljela bih, zbilja bih voljela pročitati sve one nagomilane knjige koje čekaju da ih pročitam (napokon!), da napišem sve ono što mi je na umu, duši i čega bih rado da se oslobodim. Ali, onda kada mogu; ne ide. Čitam, a slova mi ispisuju neke nove misli; pišem, a ne mogu slova na papir prenijeti. Odvojih pet minuta, dok još nije došao kraj slobodnom vremenu, da pokušam ovdje ostaviti neko slovo, iako mi formatiranje i dalje zadaje muke. A ja ne volim pisati sve u jednom dahu; paragrafi su moj prostor za disanje. A sada se uguših u vlastitom dahu pisanja, pa ću se povući. Ionako je sudija svirao kraj. I, naravno, zauvijek u mojim mislima i srcu.

23.03.2017.

Svaki put, kao da je prvi... Jer, ništa ne nedostaje kao Ti.

07.02.2017.

07/02/2016 - 07/02/2017

"Memories warm you up from the inside. But they also tear you apart." I ja sam te ostala željna, dok me bude.. <3


Stariji postovi

<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Powered by Blogger.ba