Up on a HIll

06.06.2019.

*-*

Dišem. Mantram. Meditiram. Izdišem. Brojim. I sve tako, vrteći se u vrtlogu izgubljenosti, nemoći i neznanja. Trudim se dati najbolje od sebe, izvući ga iz najskrivenijih i nepostojećih skladišta mira, strpljenja i snage. Ali, neki dani su naprosto gori od drugih. I što se više trudim sve mi lošije ide. Ne dopirem. Ne uspijevam. I poraz postane neizbježan. A tuga i očaj sve veći. Pritisak i očekivanja. Trud koji se ne vidi. I inat koji dovodi do ludila. Ljubav je neopisiva, baš kao i ludilo i nemoć. Prosvjetljenje će doći i sve se posložiti baš kako treba. Samo se ne zna kada i kako. A ja na izmaku snaga. Mantram. Meditiram. Dišem. Izdišem. Brojim. A opet ništa ne pomaže kao muzika. I molitva.

22.05.2019.

And I don't believe in the existence of angels, but looking at you I wonder if that's true...

08.05.2019.

!

Ni Vivaldijeva četiri godišnja doba ne mogu dočarati krešendo koji osjećam u sebi. Kao da mi slijedi Uskrsnuće, zbog kojeg polako i sigurno umirem. Ali nikako da umrem. Nešto me koči i ne da mi da (ot)pustim sve i oživim ono prigušeno što vrišti u meni. Obnova. I buđenje. Smisao proljeća, koje nam dopušta da iznova (iz)rastemo, i nadrastemo sve ono što smo otpustili, ostavili iza sebe. A ja ne znam odakle bih krenula. Vrtim se u krug, čekajući da se korijen sam iščupa i napokon izraste sve ono što (ne)strpljivo čeka da ugleda svjetlo dana. Gusto je blato iz čijeg vrtloga pokušavam stvoriti bistrinu i isplivati, udahnuvši duboku svježinu koja žudljivo čeka da rasprši duh svoje životnosti i života. I, evo, koristim ovaj kutak da obećam sama sebi kako ću punim plućima udahnuti sve ono što mi guši um i vratiti se kao pobjednik. Same sebe. I svega onoga radi čega sam patila, davala, žrtvovala i mučila sebe i svaki atom svoga bića. Jer, dužna sam to sebi. Sebi, sebi i samo sebi. Kao glavnu nagradu. Za sve promašene i propuštene prilike i nagrade. Jer, vrijeme je da zaplešem svoj valcer i ponosno (pro)lepršam nad deponijom strahova i osuda.

02.01.2019.

Počinje još jedna godina bez Tebe...

"...Zamrzavam sliku na poznatom liku dok se sunjam u san da ne primete tamo da sam odsutan..."

01.08.2018.

"Svitlo nek' joj ljubi lice lipo ka' u cesarice kad je ja ne mogu jubiti..."

25.05.2018.

But I'd trade all of my tomorrows for one single yesterday...

22.01.2018.

22.01.1989 - 07.02.2016.

Danas ću puhnuti svijeću i pojesti Bracu i Seku. Za tebe. Za još jednu godinu bez tebe. I vječno nedostajanje.

09.01.2018.

Bez paragrafa i pitanja.

Pitaju li te kako si?, upita me. Zašutim. Nit' pitaju, nit' čuju, dragi moj. A ja bježati nit' umijem, nit' znam kuda bih i da umijem. Osim u sebe. Jer, tamo je najsigurnije. Najskrivenije. Najtiše. I najviše boli. Najteže je priznati i liječiti. Bol, tugu. Usamljenost. Nedostajanje. I sebe. Ali, dobro sam. Izborit ću se ja sa svime. Kao i svaki put do sada. Neka i ne pitaju.

19.10.2017.

Schopenhauer.

"Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima." Volim ja njega, ali se danas ne mogu složiti sa njim. Niti zabaviti svojim mislima. Ni suze nisu više društvo kao nekada; sve rjeđe poteknu, a bujica u meni teško se ukrotiti može. Nedostaje. Ti. Mi. Ja. Prošla vremena. Sadašnja. I ona buduća, koja nikada stići neće. Sreća. Ona, drugačija sreća. Bivanje. Maštanje. Planinarenje. Putovanje. Lutanje. Sanjarenje. Skrivanje u knjigama. Bijeg u slovima. Sve. Jednostavno, nedostaje. Danas, a i u međuvremenu. Ali, znam. Sve će se jednom posložiti baš onako kako treba. <3

02.10.2017.

Čokolada.

U opštenju sa ljudima ne zaboravljaj ono što si doznao u samoći. A u samoći razmišljaj o onome što si doznao opštenjem sa ljudima. I tako u krug.


Stariji postovi

<< 06/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


Powered by Blogger.ba